Iako je dobar dio mene zamro, nestao nepovratno, nekako mi nije svejedno da ovaj blog doživljava isto. Evo me opet. Mjesec dana i više je otkako sam se vratila iz Bosne. Skršena je mislim riječ koja mi onomad najbolje stojala. Umirala mi je mama. Gledala sam je kako nestaje deset dana u tuzlanskom hospisu. Potom [...]
Dalje...Jes, al malo sutra. Negdje sam zaboravila sadake da dam. Umjesto leptirića u stomaku nas spopadaju vaške. Opet. Naravno iz škole. Samo je Zeno bio sumnjivo lice, al kad te jednom zmija ujede… Čitava akcija se ponavljala. Šamponiranje, biskanje, pranje, otkuhavanje, dezinfikovanje, zamrzavanje i pakovanje stvari u plastične vreće. Karantena skoro prošla, mislimo da smo [...]
Dalje...Ima ta poslovica, kažu da je iz Afrike, da ti treba cijelo jedno selo da odgojiš dijete – It takes a village to raise a child. Nekad sam zabrinuta da životom daleko od naših korjena je to ono što bi moglo biti prepreka na putu njegovog odrastanja. A češće mislim da na sve treba gledati [...]
Dalje...Ulijenila sam se pravo. A i toliko toga se u vrtlogu preseljenja izdešavalo da ne znam gdje da počnem. Za početak preselili smo poodavno, broj neotpakovanih kutija se smanjio na svega par njih koje će vjerovatno i završiti na tavanu neraspakovane i konačno osloboditi tu novu, dodatnu sobicu, koja bi trebala biti kombinacija gostinjske i [...]
Dalje...Uopšte nisam dresirana ne kupone (vouchers), ni dan danas, obično ih zabacam ili čak bacim. Pa i kad sam ubjeđena da bih na nekom artiklu mogla dobiti popust od pet funti (ohohoho!) obradujem se neizmjerno. Počnem da rovarim po novčaniku i još više se razočaram. Ili je kupon već istekao ili je odavno bačen, zajedno sa svim ostalim ceduljicama što su me nervirale.
Dalje...Poslala sam juniora jutros u školu u pidžami. Dan prije nego je zakazan žudno očekivani Pyjamas Party. Škola je poslala obavještenje da sva djeca dođu 18. marta u pidžami, tako podržavaju Red Nose Day, dan skupljanja dobrovoljnih priloga za razne karitativne ustanove. I da ponesu funtu kao dobrovoljni prilog. To je bilo obavještenje. Ja sam [...]
Dalje...probude se u meni… Sa starog bloga, bajato skoro dvije godine, a kao da je bilo juče, iz rubrike “Šta su rekli”… Muž: “Nije nam bilo sudjeno.” Socijalna radnica u bolnici: “Znam da Vam nije do priče. Uzmite kartu sa mojim brojem telefona. Ako osjetite potrebu da nešto pitate ili samo da pričate, kad god, [...]
Dalje...Bez knjiga bi mi bilo pusto i to ne bi bio moj dom. Kao što nekome fale fotografije u stanu ili slike na zidovima, da bi se osjećao kod kuće, meni je bez knjiga to tek mjesto gdje čovjek zavraća da prespava. Nešto kao hotel, mjesto privremenog boravka, eto dok se ne snađeš…
Dalje...Evo šta bih ja poduzela sa svojim prijateljicama na jednom spontanom vikendu u Berlinu (koji me neće ujesti skoro, ali time mi još ljepše da sanjarim).
Dalje...Nova omiljena uzrečica u našim malim redovima je: I don´t like to be in trouble. To valjda dođe sa godinama. U ovom slučaju sa pet i nešto godina. Ali nije to ni loše, kroz belaje se uči. I tu se ništa ne isplati ponavljati Stay out of trouble ili čuvaj se belaja. Prvi je bio [...]
Dalje...