Nesting
Ulijenila sam se pravo. A i toliko toga se u vrtlogu preseljenja izdešavalo da ne znam gdje da počnem. Za početak preselili smo poodavno, broj neotpakovanih kutija se smanjio na svega par njih koje će vjerovatno i završiti na tavanu neraspakovane i konačno osloboditi tu novu, dodatnu sobicu, koja bi trebala biti kombinacija gostinjske i radne sobe.
Zeno je dobio vrt, povelik i još samo tamo lijevo u ćošku mu fali trampolin pa da se skroz oslobodi fobije buba. Stalno zatvara vrata na terasi jer ga je navodno frka svega što leti i gmiže.
Slika je bajata, sad je još zelenije a i nešto posadjenog cvijeća je izdžikljalo iz zemlje.
U početnom entuzijazmu sam zasadila i gredicu salate odmah pored staklenika. I dok smo se vratili iz Berlina (da i tamo nas vjetar nakratko odnio) bila je visine zavidnih pet centimetara. Neki dan sam se baš naoštrila da će mi salatica završiti na stolu, odšetam do gredice i ostanem zabezeknuta. Nakon kiše NEŠTO je pojelo salatu ama baš do zadnje liske.
Sumnjičavo sam gledala ali nije bilo ni traga zločinu. Upozorena sam da će nam vjeverice pojesti sve jagode (da, imamo puno šumskih jagoda u bašti, a i Zeno je sa mnom u okviru školskog projekta zasadio još pet sadnica jagoda).
Ali zar vjeverice jedu i salatu? Ptice su mi bile druge na listi, ali nisam primjetila da imamo nešto puno ptica. Onda sam u stakleniku našla neku kutiju na kojoj je stojalo da je zrnevlje protiv puževa, i pošto mi je preko noći nestao i žbun peršuna stavila sam nešto tog zrnevlja oko onoga što je izniklo a još nije pojedeno: nana, bosiljak i tako. I ujutro zatekla masakar, bobe su napravile genocid među puževima. Misterija nestanka salate je rješena.
Kuću smo našli igr
om slučaja. Našu “volju” da se preselimo u neku kuću, što znači dalje od plaže je bitno motivisao landlord svojom odlukom da prodaje stan u kojem smo živjeli. Kad je horda zainteresovanih za kupovinu istog postala nepodnošljiva (zavirivanje u ormare i ladice included), negdje nakon dvije sedmice torture, mi smo ozbiljno se dali u potragu.
Nagledali se svega i svačega. Jedna nam je idilična cottage u Ferndown-u izmakla zbog kašnjenja od deset minuta i neke gramzive debele Engleskinje koja je zveknula keš na sto. I odmah je zakupila. A onda sam ja otkrila ovu kuću u blizinu Zenove škole, a u vrlo šik dijelu grada na rubu velikog (kraljičinog, haha) parka (Queens Park).
Slike stavljene uz ponudu za ovu kuću – enterijer, su bile straobalne, unutra je živjela neka bakica koja je zbog iznemoglosti morala u starački dom. Pa je sin uslikao njene dvosjede i zavjese Laura Ashley iz 1980. godine. Strava.
Ipak sam uspjela nagovoriti momke da odemo pogledati. U kući sa šarenim tepisima i pink spavaćoj sobi (master bedroom!) nisam izdržala više od dvije minute. Ali sam se u vrt, iako je sipila neka dosadna kišica, odmah zaljubila. Potpuno zaklonjen od vjetra i od pogl
eda sa svih strana. I veeeeeliki vrt.
Otišli smo pomalo razočarani jer osim vrta i veličine kuće ništa nije odgovaralo našim predstavama. Da bi nas agent zvao kratko poslije toga i rekao da ako smo zainteresovani možemo iznijeti svoje predijeloge za renoviranje i na dosta toga pa i cijenu uticati. Landlordu se žuri da kuću izda. I tako smo ipak došli do zgodnog rezultata. Savršeno renovirana i modernizovana nije, ali sve je super funkcionalno i imamo puno, puno više prostora.
Koje je naravno trebalo nacifrati. Pa nas je Ikea vidjela više puta a rezultatom smo svi prilično zadovoljni. Kamin ovaj put nije lažnjak i bez dimnjačara savršeno funkcioniše.
Obližnji park nas je vidio samo nekoliko puta, a pošto je u parku i veliki teren za golf, Zeno se odmah prihvatio posla.
Sve oko pospremanja vrta i uređenja i uređenja kuće plus posao plus školski projekti (Flopi, životinjsko carstvo, a evo i gusari nas neki spopali) me držalo daleko od bloga. I još ponešto, ne tako ugodno, ali o tome možda neki drugi put.
Aaaaaa, tu ste dakle! Bas sam se pitala sta je sa tobom! Kuca je super, o.k. trebat cete ne ko vrijeme, dok se ne ‘odomacite’, ali tak oje to uvijek pri preseljenju. Vrt je…nemam rijeci, prekrasan i to vrijedi vise od kuce. Zamisli ljeto, proljece, pa i jesen u vrtu. San snova! uzivajte!!!
Draga Maja, i meni je drago da jos neko i svrati ovdje, bas ti hvala da se javi… ja sam se izgubila onako kvalitetno u vremenu i prostoru, ali evo se vraca elan za blogovanje… a elan da gledim sta si ti nakuhala i naslikala onako usput me nije napustao, ( lijepim slike s tvog bloga sebi na oci – jedite gladne oci!!!
)) pozdrav
Da znas da sam se pitala gdje li si
)
Drago mi je da ste nasli tako finu kucu… da ste se smjestili i sve redom… puno pozdrava i pisi cesce
Hej, uSvijetu, puno pozdrava i tebi, nadam se da cu uskoro biti malo slobodnija (izgleda da cu imati summer break na poslu) pa uz kaficu bi se mogao i razmjeniti koji mail, sta mislis? puno pozdrava i tebi
Mislim da ti je to dobra ideja… javi se kada stignes puno pozdrava!!!
e nek si se javila, pitah se jesil’ nam dala otkaz
nisam blogerka al’ tvoj blog uz jos par drugih pomaze da mi dani na poslu nisu tako monotoni i sivi 
ajme kakva divna basta, zavidim!
eh, moja Azra, nisam dala otkaz, mada mi se vrti ovih dana po glavi ali nema veze s ovim dijelom “posla”, nisu samo tvoji dani na poslu monotoni i sivi
basta je razonoda, toplo preporucujem razonodu, jer razonode nam svima treba malo vise…
I hear you sister
btw, kad smo kod razonode i zabusavanja na poslu, vukajlije.com….koja je tu shega, hahahah
A tu li si tiii
A ja mislila ti ono bas “zbrisala”
Prvo
nek vam se “uzmili”(tako bi moja mama reci)
u novom domu.Namjestit ces ti to vec da vam bude “topli dom” ne sumnjam uopste…
Ostade ti
daleko od Berlina.Ako ste srecni tu neka vas..Mladi ste i zivot pred vama.
Drago mi za vrt nek se junior ima gdje izluftiratiii:)
Pusa velika i
cuvajte mi se.
ma ne mozete se vi mene tako rjesiti… sponty, hvala na lijepim zeljama, Berlin pobjeci nece, a nikad nije kako je redjeno nego kako je sudjeno
ma uzmilila nam se vec i da nam akobogda put nanese puno dragih gostiju u nju…
Drago mi je da ste uspjeli naci kucu (rekla bih prilicno brzo), s vrtom uvijek puno posla, i naravno puzevi (i slugs (golaci) su uvijek krivi za papanje salate, ja uvijek stavljam slug pellets oko novih biljki).
puzevi, ptice i vjeverice, prvi jedu salatu, a drugi i treci jagode… sve zrele jagode su nam vec pojedene, prije nego smo ih sami mogli probati, moracemo promjeniti taktiku… nadam se da zvrk i ti uzivate u raspustu…
uuuu, bas se obradovah kad na FB vidjeh da si se javila, kuca je nice:) a basta prelijepa, poljubac veliki
ej, magnolija skontala sam te, neces vjerovati! a ni sama ne znam kako, nekad te neko u tvojim komentarima zvao imenom
pozdrav i uzivaj u dalekim predjelima, a ja opet uzivam u tvojim zapisima 
ovako me bolje znas a ne pod imenom:))))))
e ovkao te znam, ono pravo